Edina

Zovem se Edina i imala sam jedan san koji se ostvario. Svaki novi dan je nova šansa da promijenimo naš život, da donesemo nove odluke koje nas mogu odvesti daleko od naših najdražih, od porodice, prijatelja pa i grada za koji smo jako vezani. Za većinu nas obrazovanje je nešto jako važno, nešto ka čemu svi težimo i nešto sto će nas pratiti cijelog života. Pored toga, za mene je jako bitan I sport-odbojka bez koje mislim da bi moj život imao potpuno drugi smisao.  No međutim, ja kao I većina nas ispred sebe stavimo neke izazove za koje mislimo da nikada nećemo moći postići, koji su nam nekad tako blizu, a nekad opet tako daleko I nedostižno.

Jedan od takvih ciljeva je bio da studiram u Americi, ali i da treniram i usavršavam svoje odbojkaške vještine usporedo. U početku je to bio san koji sam sanjala od malih nogu, ali koji, koliko god nevjerovatno to zvučalo, počeo da ostvaruje. Upornost i rad bili su jedan od ključnih razloga zbog kojeg sam sada tu gdje jesam u Americi, u malom gradu Little Rocku, u gradu koji mi je za kratko vrijeme prirastao srcu. Studiram na UALR-u, I iza sebe imam već jednu sezonu odigranu za ovaj univerzitet. Jako dobri uslovi, škola je jako dobro opremljena, profesori su uvijek tu ukoliko je pomoć neophodna, te koji razumiju mene kao sportistu, omogućavaju mi da uskladim vrijeme sa treninzima I utakmicama koji mi bas ‘’okupiraju’’ sedmicu. Za prošlu sezonu sam dobila nagradu za Freshmen of the Year koja je bila jedna od mojih najvećih nagrada koje sam dobila za sve ove godine igranja odbojke a za koju su glasali treneri ostalih ekipa.

Vrijeme mi brzo prolazi, I imam osjećaj kao da sam se jučer pripremala za prijemne testove, vježbala matematiku za SAT i učila engleski, te sve ostale stvari koje se moraju završiti prije odlaska. Bilo mi je vrlo teško rastati se od porodice, ali znala sam da me ovdje čeka jako puno obaveza, učenje, treninzi I nešto sto mi može pomoći da izgradim bolju budućnost.

Čula sam jednom nešto što je postalo skoro kao moj moto: „Nemoj se ograničavati. Mnogo ljudi sebi postavlja granice u odnosu na ono što mogu uraditi. Možeš uraditi sve što ti tvoj um dopusti. Kada vjeruješ, možeš i postići uspjeh.“ Vjerovati da možeš postići ono sto si zacrtao i ne odustajati od toga vrijedi, jer poslije najgore kiše dođe sunce i dani kada možemo ostvariti cilj koji smo ranije nacrtali negdje duboko u nama nekada davno.